Brčko, budući bosanski Hamburg, bilo se odjenulo u svečano praznično ruho kako bi primilo daleke putnike, pa je taj prvi dojam koji su dobili pri susretu s novom zemljom i njenim stanovništvom bio izuzetno povoljan.
Važnost i značaj Brčkog kao trgovačkog grada povećava se svake godine. Plemenita trgovačka roba su suhe šljive. Ako je godina bogata šljivom, posvuda u okolini dime se pušnice, a potom se vuku beskrajni redovi svih mogućih vrsta vozila teško natovarenih šljivama za Brčko. To skromno sitno voće najvažniji je izvor prihoda cijelog područja. U slabim godinama iz Brčkog se izveze šljiva u vrijednosti oko pola miliona kruna, a kad su godine rodne čak do tri miliona. Za vrijeme velike cjelosedmične pijace šljiva u gradu i oko njega pulsira grozničav život. Strani kupci iz raznih zemalja hrle ovdje zajedno, novci se vrte, u svim kafanama i restoranima sviraju muzičke kapele, a na prostranoj ravnici oko Brčkog drže seljaci svoje velike stočne i žitne pijace. Stanovništvo i s jedne i druge strane Save u svojim živopisnim šarenim nacionalnim nošnjama talasaju žamoreći ulicama i uživaju uveče u mehkoj šljivovici i slatkim prženim tikvama, raduju se ringlšpilima, vidicima, Indijancima, gutačima vatre i drugom.